Ekonomski i socijalni učinci recesije na tekstilnu, odjevnu i obućarsko-kožarsku industriju Europe

U Santiago De Compostela u Španjolskoj 16. i 17. lipnja 2010. održava se sindikalni seminar na kojem sudionici iz Belgije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Nizozemske, Portugala, Slovenije, Srbije i Španjolske analiziraju ekonomske i socijalne učinke recesije na sektore tekstila, odjeće te obuće i kože u njihovim zemljama. Seminar su organizirali EZA, Recht and Plicht iz Genta, ACV-CSC Metea iz Brisela i Europska komisija.
Pozivu na seminar nisu se mogli odazvati jedino sindikalni predstavnici iz Rumunjske.
Tema seminara su i učinci recesije na sindikalno djelovanje i reprezentativnost u ovim sektorima.
Predstavnici Hrvatske, Svjetlana Šokčević i Josip Zidanić, prezentirali su zatečeno stanje u TOKG sektorima u Hrvatskoj, mjere Vlade Republike Hrvatske za pomoć sektorima, njihovu neučinkovitost, prevladavajući interes poslodavaca za bespovratne državne potpore, insolventnost visokog stupnja i posljedični značajan gubitak od čak 7.000 radnih mjesta (40 posto u odjeći i 60 posto u tekstilu) u zadnjih 15 mjeseci. Upozorili su i na recentna događanja u vezi s izmjenama Zakona o radu, kao i na napade na Sindikat TOKG poticane od poslodavaca i nekih predstavnika iz redova državnih službenika i dužnosnika.
Posebnu pozornost nazočnih izazvale su njihove informacije o kršenju propisa u poduzećima Sloga tvornica obuće d.d. u stečaju iz Koprivnice i Meiso d.d. iz Goričana, zato što su to tvrtke pod nadzornom države (bilo zbog stečaja, bilo zbog značajnog udjela države u njihovom temeljenom kapitalu), što međutim ne pomaže smanjiti težinu povreda prava radnika i sindikata, niti povećati djelotvornost Državnog odvjetništva u odnosu na sindikalne kaznene prijave.
Informacije prikupljene i obrađene tijekom seminara ukazuju na to da ekonomska kriza prerasta u dugoročno stanje, potiče daljnji pad spremnosti na potrošnju i investiranje te pad kupovne moći stanovništva. Profitiraju jedino banke, kojima države daju obilate novčane potpore za saniranje posljedica krize, ali one zauzvrat ne reinvestiraju svoje profite u gospodarstvo. Cijenu krize u biti plaćaju jedino zaposleni, i to kroz gubitak radnih mjesta ili nužnost prihvatiti nove radne aranžmane u okviru modela fleksibilnosti, odnosno kroz napuštanje modela fleksigurnosti.
U ime EZA-e (European Centre for Workers Questions www.eza.org) istraživač Michael Schwarz prezentirao je pozicije ove organizacije o mogućim aktivnostima europskih sindikata u odnosu na zaposlene, poduzeća, financijske sustave, tijela vlasti, siromaštvo, socijalni dijalog i EU strategiju do 2020. Potvrdio je da nema znakova oporavka, već upravo suprotno, rastu zaduženost građana i država. EU kriterij za zaduženost kućanstava je 3 posto, a stvarnost je 6,9 posto prosječne zaduženosti u zemljama EU-a. EU kriterij za zaduženost država je 60 posto BDP-a, a npr. trenutna zaduženost Grčke iznosi čak 124 posto. U odnosu na rast BDP-a kriterij EU-a je 3 posto, no države članice uglavnom bilježe rast od najviše 2 posto, a mnoge i pad BDP-a. Pozvao je i na potpisivanje deklaracije o nužnosti reforme financijskih sustava, dostupne na www.makefinancework.org.
Prof. Daniel Navas Vega, s dugogodišnjim radnim iskustvom u Međunarodnoj organizaciji rada, upozorio je na trijumf kapitalizma nakon pada Berlinskog zida, na činjenicu da danas klikom miša novac može biti poslan bilo gdje u svijetu, što fragmentira nadzor nad bankama do razine nemogućeg, na nepravedne porezne sustave, nespremnost makroekonomskih politika da odgovore na sistemske rizike, na toksične elemente u gospodarskim sustavima koji ih čine neodrživima, pad povjerenja, netrpeljivost, ksenofobiju, rast siromaštva, nesigurnost te napade na demokraciju. Pozvao je sindikate da usmjere svoje djelovanje protiv rizika koji imaju naglašeno sistemsko obilježje, jer u protivnom ne vidi mogućnost djelotvornog zaustavljanja krize i njezinih štetnih posljedica. On nalazi da je to glavni izazov ne samo za sindikate, nego i za sve ostale dionike u socijalnom dijalogu.