Neodgovoran pristup SSSH u postupku utemeljenja sektorskih socijalnih vijeća

Nakon puna dva mjeseca intenzivnog rada na tekstu Sporazuma o utemeljenju sektorskog socijalnog vijeća za tekstil, odjeću, obuću, kožu i gumu ovaj je Sporazum pred potpisivanjem. Međutim, predsjednica SSSH Ana Knežević dostavila je 21. siječnja ove godine inicijativu predsjedniku Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) da se zaključkom ovog tijela, među ostalim, definira pojam djelatnosti/grane/sektora, odnosno razina za koju se socijalna vijeća organiziraju, kako bi se time tek stvorili preduvjeti za utemeljenje ovih vijeća.
Dakle, nakon što su svi sudionici ovih sastanaka posao priveli kraju, uz kontinuirano sudjelovanje predstavnika SSSH, predsjednica ove središnjice izlazi s inicijativom koja ne pridonosi kvaliteti buduće suradnje i koja k tome obezvređuje sve već postignuto. Očito je da u fokusu Ane Knežević nisu radnici u ovim djelatnostima, čija su radna mjesta ugrožena u mjeri da ih je u samo šest zadnjih mjeseci nestalo više od 5.000. Ani Knežević je do novih sastančenja, preglasavanja i natezanja, po kojima je GSV i više nego poznat.
Za razliku od nje nama je već niz godina do intenzivnog i odgovornog rada, kako bismo spasili što se još spasiti može. Model tripartitnog sektorskog socijalnog dijaloga, kao i tripartitno osposobljavanje za provođenje ovog modela u praksi Sindikat TOKG je prenio u Hrvatsku još sredinom 2001., dok nitko u Hrvatskoj, a ponajmanje u SSSH, nije niti spominjao sektorski socijalni dijalog. Osigurali smo i sredstva za tripartitno osposobljavanje, tijekom kojeg su sudionici imali priliku čuti iskustva eminentnih stručnjaka iz Belgije i Nizozemske, osobito o socijalnom dijalogu u procesu restrukturiranja te o unapređivanju konkurentnosti sektora. Ove susrete nisu propuštali ni predstavnici Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, a niti predstavnici poslodavaca.
Dakle, nama ne trebaju zaključci GSV-a o tome tko se s kime smije i treba razgovarati, jer to već dugo i intenzivno radimo. Nama trebaju hitna i odgovorna djelovanja stručnih osoba voljnih uložiti znanje i vrijeme u spašavanje radnih mjesta kroz unapređivanje konkurentnosti sektora. Naime, hrvatsko gospodarstvo još uvijek nije kreiralo zamjenska radna mjesta za otpuštene tekstilce, obućare i kožare. Više od 100.000 radnika u ovim sektorima ostali su bez posla od 1990. do danas, a čak 92 posto njih nikada nisu našli novo zaposlenje u Hrvatskoj te žive u siromaštvu!