O slučaju Varteks ili tko je sljedeći na redu

U ovo vrijeme prije dvije godine, u predizbornom ozračju, Vlada Republike Hrvatske usvojila je stratešku studiju o razvoju industrija tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj. Od 3. studenoga, nakon blokade i deblokade žiro-računa Varteksa d.d. Varaždin, suočeni smo s pitanjima mnogih, koja pokazuju da je malo tko u Hrvatskoj uopće pročitao ovaj dokument. Među ostalim, neki se čude zašto se je gradonačelnik Varaždina gosp. Čehok zatekao na konferenciji za medije, koju je organizirao Varteks d.d. Varaždin.
Upravo je razvojna strategija ta koja je dala, među ostalim, jasne naputke tko je i kako treba provoditi. Niz institucija od lokalne zajednice preko poslodavaca, banaka, sindikata, do Vlade i njezinih resora te drugih institucija nezaobilazne su u ovom poslu, odnosno pozvane i prozvane sudjelovati.
Strategija je uputila i na to da bi usmjerenje trebalo biti na aktivnom restrukturiranju, što podrazumijeva rast proizvodnosti zajedno s rastom proizvodnje, preduvjet čega jest ulaganje u razvoj. Za razliku od aktivnog restrukturiranja posljedica pasivnog restrukturiranja je rast produktivnosti ostvaren smanjenjem broja radnih mjesta. Autori strategije su upozorili da sve analize upućuju na zaključak da je ovaj vid restrukturiranja iscrpljen. Dakle, dosta smo se restrukturirali kroz otpuštanja radnika! K tome, utvrđeno je da plaće radnika zaostaju za rastom produktivnosti.
Strategija je upozorila i na to da bi visoki stupanj privatiziranosti sektora mogao voditi zaključku, da država u pojednostavljenoj varijanti može jednostavno ostaviti tekstilnu i odjevnu industriju bez «državne skrbi», jer tržišnim zakonitostima uvjetovano restrukturiranje samo po sebi dovodi do «čišćenja» tržišta na kojemu ostaju samo najbolji. No, industrija tekstila i odjeće posluje u okružju na koje ne može sama utjecati, već se njemu prilagođava. Ona ima izražene probleme distribucije i naplate potraživanja koji generiraju probleme nelikvidnosti, a strukturni problemi s kadrovima i nedostatak povoljnih uvjeta financiranja dodatno opterećuju njihovo poslovanje i razvoj. Autori strategije upozorili su da smo suočeni s činjenicom da nije riječ samo o mikroekonomskoj problematici zaposlenosti kapaciteta, poslovnoj i razvojnoj politici koja se može adresirati poduzetnicima, već i o makroekonomskim problemima zapošljavanja, nediscipline u platnom sustavu, strukturi obrazovnih programa, regulacije tržišta rada i fiskalnih opterećenja. Zato oni drže opravdanim i nužnim da se i država na odgovarajući partnerski način uključi u formiranje i osobito u provedbu razvojne strategije, koju obilježava ključna riječ – restrukturiranje.
Dok se poslodavačka i sindikalna strana još od vremena izrade, a osobito nakon usvajanja strategije, trude ostvarivati je do pojedinosti, Vlada i njezini resori zanemarili su svoju ulogu i obveze. Zato je opravdano pitanje tko je sljedeći nakon Varteksa d.d., jer poslodavaca koji su zaduživanjem prionuli realizirati strateške preporuke nema malo. Kod njih radi više od 15.000 radnika. Da li im je svojim suzdržanim odnosom Vlada svima namijenila da završe u blokadi?
Sve poruke strategije sadržane su i dostupne u izdanju Ekonomskog instituta Zagreb iz rujna 2008., s naslovom Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj. Autori su Ivan Damir Anić, Goran Buturac, Željko Lovrinčević, Davor Mikulić, Mustafa Nušinović, Edo Rajh i Ivan Teodorović.