Prijedlog za ocjenu ustavnosti čl. 15. Zakona o zaštiti na radu

Sindikat je prošloga tjedna Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 15. Zakona o zaštiti na radu. Odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu koja je bila na snazi zaključno do 8. srpnja 2009., tj. do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, zakonodavac je u pogledu utvrđivanja odgovornosti poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu, a koja je uzrokovana ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom, upućivao na primjenu općih propisa obveznog prava, odnosno na primjenu načela objektivne odgovornosti (uzročnosti). Time je primjena odgovarajućih pravnih pravila Zakona o obveznim odnosima bila neupitna. S njom u vezi razvila se je i bogata sudska praksa, koja je pridonosila pravnoj sigurnosti i legitimnim očekivanjima adresata tih pravnih pravila u pogledu ovog osobitog oblika odgovornosti za štetu.
Međutim, izmjenama članka 15. Zakona o zaštiti na radu zakonodavac je odustao od upućivanja na opće propise obveznog prava i na načelo objektivne odgovornosti. Sada u članku 15. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu izrijekom je propisano da na objektivnu odgovornost poslodavca ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavkom 2. članka 15. iznimno je dopušteno oslobađanje poslodavca odgovornosti ili ograničavanje njegove odgovornosti prema općim propisima obveznog prava, ali se pri tome ograničavaju mogućnosti koje daje članak 1067. Zakona o obveznim odnosima, kao opći propis obveznog prava. Umjesto da poslodavca oslobađa odgovornosti ili da ograničava njegovu odgovornost, uz višu silu, i štetna radnja samog oštećenika te štetna radnja treće osobe, sada je oslobođenje i ograničenje odgovornosti poslodavca prema stavku 2. članka 15. Zakona o zaštiti na radu moguće samo ako se radi o višoj sili kao uzroku ozljede ili bolesti na radu.
U odnosu na ustavne mogućnosti ograničenja poduzetničke slobode i vlasničkih prava ovo se zakonsko rješenje očituje kao prekomjeran zahvat u ove slobode i prava, neovisno o širini diskrecijskih ovlasti zakonodavca koje on ima na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, ovako značajno suženje mogućnosti poslodavca da dokazuje ekskulpacijske razloge, na temelju kojih bi ga sud mogao osloboditi odgovornosti ili utvrditi podijeljenu odgovornost s trećom osobom ili sa samim oštećenikom, prekomjeran je zahvat u poduzetničke slobode i vlasnička prava, koji ne pridonosi u većoj mjeri sigurnosti i zdravlju radnika na radu, nego što je to bio slučaj do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, čijim je člankom 9. nastala sporna promjena članka 15. Zakona o zaštiti na radu.