Uspješna kaznenopravna zaštita sindikalnog djelovanja

Presudom od 16. veljače 2010. mjerodavni drugostupanjski sud odbio je kao neosnovanu žalbu okrivljenog člana uprave i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljeni utvrđen krivim što je sindikalnoj podružnici uputio 16. srpnja 2007. pisanu obavijest kojom joj je zabranio sindikalnu aktivnost za vrijeme radnog vremena i u poslovnim prostorijama i tvorničkom krugu društva, uz upozorenje da će poduzeti odgovarajuće mjere prema odgovornim osobama, tako da sindikalna povjerenica nije mogla za vrijeme radnog vremena komunicirati s članovima sindikata, već je to mogla obavljati isključivo izvan kruga društva i izvan radnog vremena, nije mogla dolaziti na sastanke, dijeliti letke, časopise i isticati sindikalni materijal, dijeliti pristupnice radnicima koji nisu članovi sindikata, tako da nije mogla kod poslodavca pravodobno i djelotvorno štititi i promicati prava i interese članova sindikata sukladno članku 189. stavcima 4. i 5. Zakona o radu (članak 248. stavci 4. i 5. Zakona o radu iz 2009.).
Sud je našao da je pravo na sindikalno organiziranje i djelovanje pravo koje je neposredno vezano uz radni odnos, tako da se ono izvodi iz činjenice da je neka fizička osoba s poslodavcem sklopila ugovor o radu, a kako bi bolje zaštitila svoja prava i interese u tom odnosu učlanila se je u sindikat. Zato sud nalazi da je pravo sindikalne povjerenice na postupanje u smislu članka 189. stavka 4. izvedeno iz činjenice da je zaposlenica kod poslodavca. K tome, sud je našao da sindikalna povjerenica nije mogla pravodobno obavještavati članove sindikata o njihovim pravima, jer joj je bila onemogućena komunikacija za vrijeme radnog vremena i u krugu društva, zbog čega su u konačnici članovi izražavali nezadovoljstvo, pa čak i organizirali potpisivanje peticije i prijedloga za obustavu rada. Očito je, prema stavu suda, da je okrivljenik kao zakonski zastupnik poslodavca morao postupiti sukladno članku 189. stavku 5. Zakona o radu te stvoriti uvjete da se ostvaruje pravo iz članka 189. stavka 4. istog Zakona.
Sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 114. Kaznenog zakona te je osuđen na novčanu kaznu u visini od 55 dnevnih dohodaka, što s obzirom na njegova primanja iznosi 55 000 kuna.